Gradnjom četiri montažna objekta u nikšićkom naselju Gračanica krajem decembra lani riješen je višegodišnji stambeni problem za deset romskih porodica. Većina njih je zadovoljna što je napokon dobila pristojan krov nad glavom, ali tri porodice još uvijek žive u praznim prostorijama jer u novi dom nijesu imali da prenesu ništa od pokućstva, niti imaju mogućnosti da to sebi sada obezbijede. Najteža situacija je u devetočlanoj porodici Nusreta Beća i Šemsije Ademaj u kojoj je sedmoro djece. Spavaju na podu u jednoj prostoriji predviđenoj za dnevni boravak u kojoj je do prije nekoliko dana bio samo stari šporet na drva, od kojeg se u ovim zimskim danima ugriju jedino ako uspiju da sakupe otpatke u naselju. Najveći problem je što porodica Bećo nema nikakvih primanja, a u trenutku kada ih je posjetila ekipa „Dana” u novom domu nijesu imali čak ništa od hrane.
-Socijalno primanje koje smo imali nam je ukinuto jer smo zakasnili sa nekim prijavama, pa smo izgubili i status koji smo imali. Naravno da sam srećan što imam novi dom, ali niti imam pokućstva, niti hrane. Protekli dani su za moju porodicu izuzetno teški jer smo gladni, kazao je Nusret Bećo.
Njegova djeca, od kojih najmlađe ima 4,5, a najstarije 18 godina korisnici su Dnevnog centra za djecu i porodicu „Defendologija” koji je pokrenuo akciju da im se pomogne. Zahvaljujući tome, prije nekoliko dana obezbijeđena im je jedna stara ugaona garnitura, a Bećo kaže da su mu komšije dale fotelju i jedan dušek.
-Dobili smo stan od 54 kvadrata, ali koristimo samo ovu jednu prostoriju. Istina, sreća jeste što nam sada ne kisne, što imamo normalne prozore i vrata, ali sam nesrećan što su moja djeca ovih dana gladna. Nemamo dokumenta jer smo sa Kosova, pa time ni mogućnost da se zaposlimo, ispričao je on.
Kada dozvole vremenske prilike kaže da sa djecom obilazi kontejnere po Nikšiću, sakupljaju gvožđe, bakar, stare limenke, ali i hranu i dobro im dođe sve ono što drugi odbace.
- Ja i supruga smo rođeni na Kosovu, a djeca ovdje ali ipak nemaju nikakva dokumenta. Ako nemam novca da danas kupim makar kilogram brašna, kako ću onda imati da pođem do rodnog mjesta i obezbijedim papire da bih se napokon u Crnoj Gori registrovao kao njen građanin, što u suštini i jesam, ogorčen je Bećo.
Slična situacija je i kod njihovih novih komšija, u porodicama Bega i Isada Hajrušija. Bego i njegova supruga Riva imaju djecu Primaju materijalno obezbjeđenje porodice (MOP), a zbog Begove bolesti dosta od tog novca potroše na njegove lijekove.
-Svi spavamo u dnevnoj sobi, na ugaonoj garnituri koju smo kupili na rate. U kuhinji nemam ništa od elemenata, pa je i ne mogu koristiti, a najveći problem mi je šporet na drva. Imamo taj stari koji je pravljen od lima i teško je zagrijati s njim prostoriju u kojoj boravimo, kazala je Riva Hajruši koja naglašava da je, uprkos svemu, srećna što su dobili pristojan prostor za život.
Posao nema ni Isad Hajruši u čijoj porodici je četvoro djece, od koje jedno sa posebnim potrebama. I u njihovom stanu zatekli smo kuhinju i sobu bez ikakvog namještaja, već njih šestoro borave u dnevnoj.
-Mi nijesmo navikli ni na kakav luksuz, i bili bi zadovoljni sa bilo kakvim starim namještajem samo da možemo koliko-toliko normalno funkcionisati u stanu koji je nam je dodijeljen. Zato molimo sve koji mogu da na pomognu, apelovao je Isad Hajruši na ljude dobre volje.
B.B.